Smešten na svega sat vremena vožnje od Oksforda, Biburi se našao na samom vrhu Forbesove liste 50 najlepših sela na svetu. Ali, kako tvrde meštani, titula koja je zvučala kao privilegija pokazala se kao dvosekli mač.

Na 600 meštana – 20.000 turista dnevno

Letnji meseci donose pritisak kakav selo nikada nije iskusilo. U Biburi, koji broji oko 600 stanovnika, svakoga dana stiže i do 20.000 posetilaca. Predsednik mesnog odbora, Krejg Čepmen, kaže da je cena popularnosti previsoka i da selo jednostavno nije predviđeno za toliku gužvu. Više ne postoji mir koji je nekada definisao ovaj kraj. Most od drveta, nekada omiljeno mesto mještana za spor prelazak preko reke Koln, danas izgleda kao gradska raskrsnica u špicu, dok kolone turista jure da ovladaju najboljim kadrom za društvene mreže.

Filmska slava i prirodna bajka pretvorene u turistički magnet

Biburi je prvi put skrenuo pažnju šire javnosti kada je poslužio kao jedna od lokacija za film Dnevnik Bridžit Džouns. Mekane konture kućica izgrađenih od mednog kamena, stari mlin, uzgajalište pastrmki i očuvana priroda učinili su ga savršenim filmskim setom, i izuzetno privlačnim mestom za turiste željne savršenih fotografija. I danas izgleda kao selo zarobljeno u vremenu, ali sada sa redovima telefona kojima se „hvata“ svaki ugao.

Nova pravila, ali stara muka

Kako bi makar delimično kontrolisali priliv posetilaca, lokalne vlasti uvele su nekoliko novih saobraćajnih mera: - ukinuto je parkiranje u centru sela, - uvedene su zone za ukrcavanje i iskrcavanje turista, - postavljena su ograničenja za prolazak većih vozila. Ni to, međutim, nije pomoglo. Uske ulice Biburija, projektovane za seoski ritam života, ne mogu da apsorbuju hiljade posetilaca dnevno. - Putovao sam mnogo i teško mi je poverovati da je baš naše selo najlepše na svetu — konkurencija je ogromna - kaže Čepmen - Ali broj ljudi koji dolazi prevazilazi sve realne mogućnosti Biburija, naveo je za BBC.

Turisti dolaze, fotografišu — i odlaze. Zarada minimalna

Uprkos ogromnoj posećenosti, meštani ne vide gotovo nikakvu ekonomsku korist. Većina turista ostaje manje od pola sata: naprave fotografije najpoznatijih kućica, pređu most, i potom nastave dalje. Restorani, pabovi i lokalne prodavnice, koje bi u ovakvim okolnostima očekivale značajan profit, ne ostvaruju nikakav priliv. Turizam u Biburiju, paradoksalno, postoji samo na fotografijama — ne u blagajnama.

„Osećamo se kao eksponati“

Ono što najviše pogađa lokalno stanovništvo jeste ulazak turista u privatni prostor. Zbog preterane radoznalosti posetilaca, pojedini dvorišni ulazi više se ne mogu držati otvorenim. Turisti neretko ulaze u tuđe vrtove, fotografišu privatne kuće, pa čak i kroz prozore, ne shvatajući da iza bajkovitih fasada žive stvarni ljudi. - Osećamo se kao da smo postali deo izloga. Kao figura na razglednici. Privatnosti više nemamo - žale se meštani. Biburi ostaje jedno od najčarobnijih mesta u Engleskoj, selo koje izgleda kao da je izašlo iz stare razglednice. Ali upravo ta lepota sada predstavlja najveći izazov. Meštani su suočeni sa pitanjem koje pogađa sve destinacije koje postanu globalne atrakcije, kako zaštititi svakodnevni život od turističkog pritiska koji iz godine u godinu raste? Između očuvanja autentičnog seoskog mira i globalne potražnje za „savršnim mestom“, Biburi pokušava da pronađe put kojim će zadržati svoju dušu. BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027: ?is_from_webapp=1&sender_device=pc Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.