Te "zlatne koke" su njihova čuvena nalazišta gasa i nafte, i otkad su u Evropi rekli Rusima "njet", i uveli im preko 10.000 sankcija, Norvežani samo trljaju ruke, ćute i rade. I mlate velike pare, što su inače radili i pre, ali sad je još bolje. Prema poslednjim informacijama, Norveška je u julu proizvodila 672.000 kubnih metara nafte i gasa i to na dnevnom nivou, što je više prognoziranog rezultata. Iza prelepih fjordova, Norveška ima preko 90 nalazišta fosilnih goriva i to ih čini i lepim, i izuzetno isplativim. Da, nije nikakva tajna da su Norvežani bogati, ali i pomalo licemerni. Godinama se Norveška predstavlja kao jedan od najvećih pobornika zelene tranzicije i ekologije u svetu. U sektoru saobraćaja aktivno sufinancira građane i tako ih stimuliše da kupuju električne automobile i ulaže u druge ekološki prihvatljive industrije. S druge strane, Norveška je sedma u svetu po BDP-u po glavi stanovnika, a većinu svog bogatstva bazira na prodaji energenata koji su daleko od lepih priča o zelenoj tranziciji.

Para ima, i tek će ih biti

Međutim, u poslednje tri godine, izvoz "prljavih goriva" iz Norveške samo raste, što možda nije etički, ali je ekonomski opravdano - mi ćemo da jurimo "zelenu agendu", a ostali neka toče benzin i troše plin, jer ionako nemaju drugog izbora. Čak i u najrazvijenijim delovima Evrope. Dobra stara ponuda i potražnja. Pritom, kao što je poznato, Norveška nije članica Evropske unije, jer je "tako u mogućnosti". Ipak, jeste članica takozvanog Evropskog ekonomskog prostora, zajedno sa Islandom i Lihtenštajnom. Mudri, mudri Norvežani. Ne bave se birokratijom Evrope, samo delom koji se odnosi na pare. Ako nekom ide u račun da se energetska kriza još više i dalje produbi, to su pametni i preduzimljivi Norvežani. Zaista, fascinantna zemlja, pa još puna kao brod, što novca, što prirodnih bogatstava, što energenata. Recimo, mnogi ne znaju, da je Norveška svoje duge preduzetničke pipke pružila sve do njima udaljene Nigerije. I iz te priče se može svašta naučiti. Kakva je veza između Norveške i Nigerije? Pa, osim što im imena zemalja počinju na slovo „N”, nikakva. E, netačno. Vezuje ih, naravno, biznis, od kojeg Norvežani odlično zarađuju. I to tako što Norvežane i Nigerijce povezuje jedan specijalitet koji može da uspe samo u Norveškoj, a Nigerijci jednostavno ne mogu bez njega. U pitanju je sušena riba. Kako je sve počelo? Prema izveštaju Biznis insajdera, sušena riba, konkretno bakalar, nije uvek bila najtraženija roba u Lagosu, glavnom gradu Nigerije, kojoj je cena visoka – oko 65 dolara po kilogramu. Bakalar ne bi mogao da se osuši u Nigeriji ni pod razno, zbog vrele klime. A gde može? Tamo daleko, na hladnom Severu. Sušeni bakalar zato u Nigeriju stiže preko sedam mora, iz Norveške, gde je organizovana čitava industrija, sa samo jednim ciljem – da osušenu ribu prosledi nekih 8.000 kilometara dalje, do centra Afrike. A kako je došlo do ove prilično neverovatne robno novčane razmene? Početkom zime, balakar migrira u ledene vode Norveške, a u tamošnjem seocetu Henigsvar ih love. Kada ih ulove, ribu očiste i poređaju na ogromne ramove, na kojima se riba zatim suši. Vreme je idealno za to – veoma je hladno, pa nema insekata koji bi zatrovali ribu, ali i dovoljno toplo da se riba ne zamrzne. Na taj način, Norvežani proizvedu oko 4.000 metričkih tona sušene ribe. Riba se suši na ledenom norveškom vetru cela tri meseca, a kada se taj proces završi, može da se čuva tri godine, a da se ne pokvari. Zarada je ogromna – kompanija koja prodaje ribu Nigerijcima kupuje svežu ribu za manje od 5 dolara, a kada je osuše, njena vrednost skače na oko 150 dolara.

Vole ljudi sušenu ribu, pa to ti je

Sva ta sušena riba se zatim pakuje i šalje u Nigeriju brodom, kojem treba oko šest nedelja da stigne na odredište. Zanimljivo je da do pre samo 60 godina, Nigerijcima ne bi palo na pamet da dobavljaju ribu iz Norveške. Međutim, tada im se desio građanski rat, u kojem je oko milion ljudi izgubilo život, najviše od gladi. Iz raznih krajeva sveta stizala je pomoć za Nigeriju, a Norvežani su im poslali… da, sušenu ribu. I Nigerijcima se baš mnogo svidela. Od tada, 99,9 odsto sušenog bakalara koji se proizvede u Norveškoj putuje za Nigeriju, i nijedno nigerijsko domaćinstvo ne može bez njega. Prema pisanju medija, Nigerija uvozi sušenog bakalara iz Norveške u vrednosti od oko 10 miliona dolara. Inače, praktični Norvežani su pokušavali da prodaju sušeni bakalar i drugim zemljama. Prema svedočenju proizvođača, čim im neko naruči ribu iz drugih zemalja, oni se ponadaju da su otvorili novo tržište, recimo u Holandiji ili SAD-u. Međutim, kada vide potpis naručioca, shvate da je to opet Nigerijac, koji živi u drugoj zemlji. Naravoučenije? Čudni su putevi tržišta, a Norvežani su se dobro snašli posle one prvobitne, poklonjene ture sušenog bakalara. Naravoučenije broj 2 - neke nacije su stvarno rođene pod srećnom zvezdom. Ko je rekao Norveška? BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027: ?is_from_webapp=1&sender_device=pc&web_id=7395520208650470917 Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.