Rođen u Viskonsinu, zbog očevog posla, kao dete se selio po SAD-u, a nakon fakulteta u Mičigenu, otišao je u Teksas da radi i tamo proveo dve decenije. Njegova karijera, u visokoj tehnologiji proizvodnje, odvela ga je u inostranstvo, i narednih 14 godina živeo je i radio u Velikoj Britaniji, Danskoj, Irskoj, Maleziji i Kini. Na kraju se 2011. preselio u San Francisko zbog kombinacije porodičnih i zdravstvenih razloga. U 61. godini, ozbiljno je razmišljao o tome gde želi da provede ostatak života. Ubrzo je napravio listu od 20 mesta gde bi mogao da se penzioniše. Sedam od tih mesta bile su SAD, Velika Britanija, Irska, Kanada, Australija i Novi Zeland, ali nijedna od tih zemalja nije nudila programe za penzionere. https://bizportal.rs/expo-2027/deca-kroz-igru-umetnosti-otkrivala-svet-boja-oblika-i-maste/

Preseljenje u Penang

Malezija je, međutim, imala sve što je tražio. - Kada sam ranije radio tamo, bio sam smešten u Penangu, i upravo sam odlučio da se tu i penzionišem. Prijavio sam se za vizu 'Malaysia My Second Home' 2017. godine i zvanično se sam preselio 2018. Tokom mog rada u Irskoj, bio sam zadivljen koliko su ljudi tamo gostoljubivi, i mislio sam da to više nikada neću iskusiti. Bio sam u krivu, jer sam taj duh pronašao odmah po dolasku u Penang. Svi prijatelji koje sam tada stekao u Maleziji i danas su mi prijatelji. Kada su saznali da se trajno vraćam, bili su željni da mi pokažu grad - rekao je Čartije za Biznis insajder. Kako kaže, život u Penangu mu je odgovarao, jer, navodi, ima šarm koji veliki gradovi poput Kuala Lumpura ili Dallasa nemaju. - Kao penzioner, jedno od glavnih pitanja mi je zdravstvena zaštita. Moje prvo ozbiljno iskustvo sa penangskim medicinskim sistemom bilo je kada sam slomio nogu kliznuvši niz brdo tokom planinarenja. Ortopedski hirurg me je 'sredio' sa metalnom pločom od šest inča i sedam šrafova. Bio sam zaista impresioniran kvalitetom nege koju sam dobio. Takođe, preživeo sam rak, i jedan od faktora koje sam razmatrao pri odluci gde da se penzionišem bio je da li ću imati priliku da volontiram sa pacijentima obolelim od raka. To upravo sada radim, tri dana u nedelji, u specijalnoj bolnici za rak - naveo je on. Pored vremena provedenog u bolnici, takođe pohađa obuku kako bi bolje podržavao pacijente obolele od raka i njihove porodice. - Jednom sam pročitao knjigu koja je preporučivala dva sata vežbanja dnevno, šest dana u nedelji - i to pokušavam da praktikujem. Redovno idem u teretanu u blizini kuće i vežbam sam - dodao je Čartije.

"Moj jedini dom"

Prema njegovim rečima, Penang je veoma dinamičan. Kultura hrane je neverovatna, a ljudi stalno otvaraju nova mesta sa raznovrsnim kuhinjama po pristupačnim cenama. - Ako želim mir i tišinu, ni to nije problem. Jedna od stvari koju volim je vožnja po ostrvu. Potrebno je oko 70 minuta da se obiđe ostrvo, pa pustim neki od mojih starih kompaktnih CD-a, slušam muziku i uživam u samoći. Penang takođe ima direktne letove ka mnogim mestima u Aziji, uključujući gradove u Tajlandu i Kini, pa mi je lako da posetim stare prijatelje - naveo je on. Naravno, dodaje, preseljenje u inostranstvo nosi i izazove. - Gledajući unazad sve preseljenja koja sam imao, zaista se stiče mnogo šira perspektiva o ljudima i tolerancija prema različitim kulturama. To vam pomaže da postanete otvoreniji i prihvatite razlike - objasnio je on. Dodaje da se ne vezuje za mesta, niti za stvari, a da se bogatstvo meri brojem prijatelja koje imamo. - Voleo bih da doživim stotu. Dugovečnost postoji u porodici, pa je to moguće, i želim da ostatak života provedem u Penangu. Ljudi me pitaju da li je Malezija moj drugi dom, a ja im odgovaram - 'ne, to je moj jedini dom' - zaključio je on. BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027: Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.