Njeno iskustvo ubrzo je postalo viralno jer razbija uvreženi mit da je pristojan život u Evropi rezervisan samo za bogate. Ona pokazuje da postoji drugačija Evropa – ona u kojoj novac traje duže, ljudi se osmehuju, a more i masline nisu luksuz već svakodnevica. Ujutru se, kaže, budi uz miris mora i odlazi do lokalnog bara gde espreso košta jedan evro, a kapućino najviše do dva. Uz to, kroasan punjen kremom ili čokoladom retko prelazi tu cenu. Cene su, naravno, niže u kvartovskim kafićima nego na turističkim lokacijama, ali ono što Antonelu najviše raduje nije novac već atmosfera – svi te pozdravljaju, niko ne žuri, a konobar zna kako piješ kafu već nakon treće posete. Živi u mestu Alcamo, na severozapadnoj obali Sicilije, i tamo plaća stan manje nego što bi u Beogradu platila garažno mesto. Jednosoban stan u manjem mestu, dovoljno blizu mora, može se naći već za 200 do 300 evra mesečno, dok u većim gradovima kao što su Palermo i Katanija kirije retko prelaze 500 evra. Kaže da joj za sve troškove, uključujući hranu, režije i prevoz, ne treba više od 1.000 evra mesečno. I to kada ne štedi. Hranu kupuje na pijaci i u manjim marketima, gde su lokalni proizvodi povoljniji i ukusniji nego u velikim lancima. Za 200 do 300 evra mesečno može da jede kvalitetno, sezonski i zdravo. Režije, uključujući internet, retko prelaze 150 evra, a mesečna karta za gradski prevoz košta između 35 i 45 evra. Kada sve sabere, shvata da na Siciliji živi mirnije i kvalitetnije za manje novca nego što je to ikada mogla u Zagrebu. Priroda oko nje je, kako kaže, nestvarna. Alcamo Marina pruža joj pogled na tirkizno more i duge peščane plaže, dok je nedaleko i plaža San Vito Lo Capo, koju često upoređuju sa Maldivima. Za vikend ode do rezervata Zingaro, gde šeta kroz borove šume i spušta se do skrivenih uvala sa netaknutom prirodom. Oko mesta u kojem živi prostiru se vinogradi i maslinjaci, a regija je poznata po belom vinu Alcamo DOC. Kaže da često ide u šetnju do srednjovekovnog grada Eriče ili na brdo Monte Bonifato, gde uživa u pogledu na dolinu, piše Telegraf. Blizu su i antički lokaliteti koji deluju kao da su iz nekog filma – Segesta i Selinunte sa grčkim hramovima, dok je Dolina hramova u Agrigentu, udaljena nešto više, jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta van Grčke. I sve to dostupno bez gužve, bez stresa i bez potrebe da se „ide negde na odmor“ – jer tamo gde ona živi, svaki dan je odmor. Sicilija ima više od 300 sunčanih dana godišnje. Klima je blaga, čak i zimi, što direktno utiče na raspoloženje i zdravlje. Antonela kaže da se ne seća kada je poslednji put bila prehlađena ili loše volje – sunce i more čine svoje. Za razliku od drugih evropskih destinacija koje su pretrpane i preskupe, Sicilija je, po njenim rečima, još uvek neotkriven biser. I upravo zato idealna za ljude sa Balkana. Građani Srbije mogu da borave u Italiji do 90 dana bez vize, a za duži boravak dovoljna je boravišna, radna ili studentska dozvola. Postoji sve više direktnih letova iz Beograda, Niša ili Zagreba ka Palermu i Katanii, a samo putovanje traje oko dva sata avionom. Dakle, Sicilija je bliža nego što mnogi misle – a mentalno, možda upravo ona udaljenost koja nam je potrebna da bismo ponovo osetili život. Prosečan životni vek na Siciliji iznosi 81,6 godina. Neki bi rekli da je to zbog hrane, klime i maslinovog ulja. Antonela kaže da je to zbog mira. A možda i zbog toga što tamo ljudi, jednostavno, znaju da zastanu. Da sednu. Da popiju kafu. Da udahnu. BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027: ?lang=en Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici