Ni jednostavnijeg recepta, ni ukusnijeg i jeftinijeg obroka, tako se u najkraćem mogu opisati mekike, a, za poznate pirotske, čeka se u redu, naročito u vreme posta i slava. Piroćanci ih obožavaju. U redu za pirotski specijalitet i komšije iz Bugarske. Iako su sastojci jednostavni, za pripremu mekika potrebno je biti vešt majstor. - Treba da se umesi, da nadođe testo, temperature su važne. Sve je prirodno, u testo ide samo brašno, kvasac, so i voda, nema tu aditiva, nema hemije, pojačivača ukusa, nema ništa - objasnio je zanatlija Miroljub Madić, prenosi Blic. U redu za pirotski specijalitet i komšije iz Bugarske. Mekike se u Pirotu spremaju i jedu, ali su i predmet istraživanja. Nedavno je objavljen rad u "Pirotskom zborniku". - Kao efekat, kao jedan fenomen koji se dešava u Pirotu, a ne kao nešto na šta smo inače navikli. Kao neku ukusnu zgodu o vašaru ili subotama. Ima već odlike zanatske proizvodnje. Dakle, Pirot može slobodno da računa na mekiku kao adekvatnog reprezenta u budućnosti, po pitanju gastronomije - ovako posmatra mekike gastronom Arsenije Todorović. Pirot je na gastronomskoj mapi Srbije i regiona prepoznat po kačkavalju, peglanoj kobasici, jagnjetini koje se konzumira za ručak i večeru. Za doručak - mekike, odnosno poznati pirotski mećik. Ukus i miris decenijama se nisu promenili, a miriše na detinjstvo. Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.